уторак, 16. децембар 2014.

01. NEKI NOVI BLOG? NADAM SE DA, NE

       Ne znam ni kako da počnem ovo. Što je za mene čudno, obično mi pisanje ide od ruke. Uglavnom sam o blogerima, twiterašima i ljudima sličnih "zanimanja" imao mišljenje da su lezilebovići i zgubidani koji se kriju iza svojih tekstova u nekom svom izmišljenom svetu jer u stvarnom svetu nisu uspeli da se istaknu u gomili. I sada... ja pisem jedan. Koliko se ja ističem iz gomile ili ne, nije na meni da pričam. Na kraju nije ni bitno.
       Ovo je pokušaj bloga u medicinske svrhe (poput lekovite marihuane :-D ). Pričaću,  pisati u stvari, o mojim naporima da pobedim stres i čitavu plejadu teškoća njime, ali i drugim stvarima, izazvane. Ja sam svoj lek za živce pronašao u kuhinji. Spremati hranu zaista jeste umetnost. Nije poenta samo spremiti nešto. To nešto se mora svideti i drugima. Iskreno, pohvala koju dobijem s vremena na vreme zaista znači puno. Podiže moral, optimističnost i sveukupno samopouzdanje, što čoveku sa smanjenim samopouzdanjem, poput mene, puno znači u savlađivanju svakodnevnih problema.
       Dakle ovo ce biti jedna vrsta kuvara, knjige recepata, nazovite kako god, koja nastaje u neku ruku kao dnevnik moje svakodnevne borbe sa samim sobom.
       Nadam se da će vam se svideti. Potrudiću se da budem bolji kuvar od Boldrika :-) i na kraju.... nadam se da će ovo neko nekad i da pročita :-D





"I have a cunning plan!"

Нема коментара:

Постави коментар